Čovjek je sanjač - prije svegaU snima smo najbliže bogovima mada gotovo ništa ne znamo o tom svijetu. Pa ipak, neprestano iznova pokušavamo ući u to nepoznato područje i shavatiti njegove dimenzije. Dakako, granice nam uporno izmiču pa i neznamo jesmo li bili u nekom drugom životu ili smo samo - sanjali. Možemo li uistinu, sasvim pouzdano, odrediti međe između onoga što zovemo “realnim” i onoga što je tek - san? Ili su one toliko razdvojene, pa je dobar san pomiješan s dobrim - životom? Ili je opet, dobar život, samo lijepi - san?
U početku bijaše samo tvrdo tlo uz ognjište na koje je lijegao umoran lovac. Tu je skutren sanjao svoje rastrzane, i strahom prekidane, sne. Bol i hladnoća uvlačila mu se u promrzle kosti. Onda se dosjetio pa je pod sebe stavljao suho lišće, travu ili paprat. Tek će kasnije, neka žena, uvidjevši udobnost u pletenoj prostirci, napraviti nešto što se moglo zvati ležajem. Tako će i sni postati mirniji, a noći udobnije. Sni više neće biti samo noćne more i bježanje pred neprijateljem i zvijerima.
San je ulazak u orošeno zrcalo. U njemu nestaju čvrste granice na rubovima slika. Sve se rastaće u nježni akvarel izgubljenih obrisa.
No, nismo li sanjaći dok nam se čini da živimo sasvim stvaran život? I ne živimo li pravu puninu i u vrijeme dok samo sanjamo? Bez obzira jesmo li budni ili samo gledamo u prazno. Svako od nas nešto sanja. Nije li onda svatko od nas - sanjač? Dok neki svoje snove pokušavaju živjeti, drugi ih zaboravljaju kao prazne tlapnje.
San je život u nekoj drugoj dimenziji. Možda u nekom paralelnom svijetu čije međe nikada nećemo shvatiti. Barem ne dok smo i smrtnici uz to što smo sanjači.
Ali, kako se toliko toga u našim životima vrti oko ležaja - bio on loš ili dobar - ne bismo li mu ipak morali posvetiti daleko vše pažnje?
Možda bi nam tada mnogi snovi postali - stvarniji?
- proizvodnja i veleprodaja madraca -- tvrtka uspješno posluje 10 godina na području cijele Hrvatske -
